Norveška ima najveći broj el. automobila per capita na svijetu. Nije da mi se baš da istraživati zašto je to tako, ali neke stvari sam načul od kolega:
– PDV-a na kupnju električnih automobila nema!
– Vlasnici ne plaćaju održavanje cesta (“road tax”)
– Cestarina je za vlasnike el. automobila sitniš ili besplatna
– Trajekti su 50% jeftiniji. I kao šlag na kraju
– SMIJEŠ SE VOZITI PO LINIJI ZA TAXI I BUS 
Dodatno, ugradnjom punjača na kuću moguće je dobiti popust na račun za struju, a samoj kući time poraste vrijednost.
Sve to zapravo je ukorijenjeno u filozofiji da stvari koje su esencijalne treba oporezivati manje od stvari koje se smatraju luksuzom (slično je i za cigarete i alkohol), a ispušni plinovi i zagađenje okoliša očito se smatraju luksuzom. Zato je električni auto ‘manji luksuz’, no imati normalan auto je podjednak trošak kao i prije ere električnih automobila.
I stvarno, ljudi očito prepoznaju te pogodnosti. Ovak odokativno, svaki 7. – 8. auto koji me prođe je Tesla, a Nissan Leaf-ova ima ko yugića u Koprivnici dok sam bil mali. Da me u Hrvatskoj neko pita jel se isplati imat električni auto, rekel bi mu odmah da ne (zasad). U Norveškoj međutim… not so sure anymore. 