Došel je red i na mene.
Tom prilikom evo malo o koroni u Norveškoj. Ono kaj me začudilo od prvog dana je da maske nigdje nisu obvezne. U međuvremenu smo imali period od mjesec dana kada su se svugdje morale nositi, ali prošlog tjedna vlada je ponovno ukinula sve mjere. Najnovije preporuke vlade su da se koristi zdrav razum. Dakle, niti ne moram u izolaciju ako ne želim. Zamisli to!
Kad se pogledaju brojke, Norveška ima 1500 preminulih, dok RH ima deset puta više i to s manjom populacijom. Zbog čega je tolika razlika mogu samo nagađati.
Norvežana je puno više cijepljenih nego Hrvata. Čini mi se da je ovdje povjerenje u vladu puno veće nego kod nas i to sigurno pomaže da se što više ljudi cijepi.
Osim toga, kao narod su puno manje društveni od nas. Recimo, kulture ispijanja kave po kafićima ovdje nema (iako su kao narod veliki kavopije – o tome možda drugom prilikom). Druga stvar, dok su u društvu i dalje se drže neke distance. Kod nas kad te pogodi pjesma razbijaju se čaše i plače se s kumom na podu. Ližu se novčanice i lijepe muzikašu na čelo. Usporedbe radi, moj mentor sluša death metal, a na to nemreš razbiti čašu. Eventualno možeš razbiti nekog drugog.
Da završim, preko zime, čini mi se, svi se tak i tak izoliraju jer je mrak, zima i kaj buš vani. Doma si i čekaš da prođe. Tak i ja ovaj vikend.
In other news: skužil sam da srne u dvorištu mogu slikat kroz dalekozor. Druga slika je pogled s terase.