Već sam pisao o tome kako u Norveškoj ljudi obožavaju kampirati i kako je napraviti roštilj negdje u prirodi općenormalna stvar. 
Moraš biti min 150m od nečije kuće i nikom ne smetati, ali inače možeš leći pod zvijezde gdje god te volja, bila to privatna ili javna površina. 
Moraš biti min 150m od nečije kuće i nikom ne smetati, ali inače možeš leći pod zvijezde gdje god te volja, bila to privatna ili javna površina. Uz takve izlete često ide takozvani “engangsgrill”, u prijevodu jednokratni roštilj. 
Ja za to prvi put čujem, ali ispada da ga za kupiti ima i u Hrvatskoj. U Norveškoj je međutim megapopularna stvar… To je recimo jedna od prvih stvari u koju lupiš nosom na ulazu u Kiwi (vidi anegdote part 17). 
Ja za to prvi put čujem, ali ispada da ga za kupiti ima i u Hrvatskoj. U Norveškoj je međutim megapopularna stvar… To je recimo jedna od prvih stvari u koju lupiš nosom na ulazu u Kiwi (vidi anegdote part 17). U aluminijskoj posudi ti dođe ugljen s papirom za potpalu, rešetkom i stalkom. Sve kaj trebaš napraviti je zapaliti papir na vrhu i pričekati 20 min da ti se napravi žar. 
Cijena mu je cca 30 kruna (22 HRK). 
Roštilj majstori, hold your horses, možda se radi samo o aluminijskoj posudi, ali je nenadmašivo praktična. Strpaš jedan takav “roštilj” u ruksak i odeš na neko mjesto s pogledom. 
Cijena mu je cca 30 kruna (22 HRK). Roštilj majstori, hold your horses, možda se radi samo o aluminijskoj posudi, ali je nenadmašivo praktična. Strpaš jedan takav “roštilj” u ruksak i odeš na neko mjesto s pogledom. Prošli vikend napravili smo to na Løvøyi, otoku u blizini Hortena, i moram reći da i nisam neki roštilj majstor, ali je za prvi put bilo jestivo. I naravno da smo uzeli Kvikk Lunsj. 
