Još jedna zanimljivost koju sam naučio tijekom šest mjeseci kako sam ovdje je da Norveška ima takozvane flag days, iliti dane zastava. Prvi put kad sam došao u Norvešku, začudilo me koliko ljudi u dvorištu ima stup za zastavu. Isticanje zastave se ovdje podupire i poželjno je.
Svoju zemlju volimo i mi Hrvati. No, kod nas je isticanje zastave uvijek nekako bilo zasjenjeno poviješću zbog koje to često i nije pametna ideja ili je pak povezano sa sjećanjem na ne tako davni rat i osjećaj gubitka. Ili nas, s druge strane, podsjeća na gradonačelnika koji je postavio zastave duž cijele Slavonske da bi oprao neke novce. Zastava je uvijek na neki način bila kontroverzna tema za Hrvate.
Sličnu stvar su mi rekli i kolege iz Španjolske i Njemačke. U Njemačkoj zastavu nije popularno isticati iz očitih povijesnih razloga, a isto vrijedi i za Španjolsku koja je u ratu bila na nacističkoj strani.
U Norveškoj je neka sasvim druga priča. Zastava je ponos, dika i radost. Gotovo svaka kuća ima stalak za zastavu. U susjedstvu u kojem stanujemo, ljudi često u dvorištu imaju 15m visok stup za zastavu, takav stup kakav bi u Zagrebu očekivao kraj recimo NSK.
Eto, sad kad znate pozadinu, znajte i da postoje točno određeni dani kada se zastava mora podignuti. Državne institucije toga se moraju pridržavati, dok je za građane to više smjernica. No, ako već imaš ogroman stup u dvorištu s jednom jedinom svrhom, nema ga smisla ne koristiti.
Dani kad se zastava mora podići su:
1.1. – Nova Godina
21.1. – rođendan princeze Ingrid Alexandre
6.2. – Dan Sami naroda
21.2. – rođendan kralja Haralda V.
1.5. – Dan rada
8.5. – Dan oslobođenja (od nacističkog režima)
17.5. – Dan državnosti
7.6. – Dan raskida Švedsko -norveške unije
4.7. – rođendan kraljice Sonje
20.7. – rođendan princa Haakona
29.7. – Sv. Olaf, kralj i zaštitnik Norveške
19.8. – rođendan princeze Mette-Marit
25.12. – Božić
+ 3 pomična datuma – na Uskrs , Duhove i na dan parlamentarnih izbora .
Približava nam se 17.5. – norveški Dan državnosti. Kažu mi da je to glavna nacionalna fešta s povorkama, limenom glazbom, tonom sladoleda i generalnim slavljem prema državi. Pisat ću o tome vjerojatno u nekom od idućih tekstova. Čitamo se dok isprobam sladoled.