Lijepo vrijeme ovaj vikend iskoristil sam za izlet. Imam dojam da kamo god kreneš, priroda ti je pod nosom. 5 min pješice dijeli me od pješčane plaže Rørestrand, 20 min do Borreparkena (najstarijeg vikinškog burial grounda), pola sata do vidikovca na fjord, na rubovima grada su razbacani ostaci bunkera iz WW2, a pregršt šumskih putova i puteljaka nebum niti spominjal. Priroda u Norveškoj je nadohvat ruke i najbolje što se od prirode može zaželjeti. Cijela zemlja vrišti: “Odi van na zrak!”
I to radim svaki vikend. Norveška ima tzv. “Right to roam” zakon koji podrazumjeva da se možeš slobodno kretati, kampirati ili leć pod zvijezde di god te volja – bez obzira čija je parcela. Pod uvjetom, naravno, da sve ostaviš kak si našel i da si obziran prema okolišu. Dost dobro! 
Dakle, nema da ti netko kaže: “Ovo je privatan posjed, tu ne smiješ biti.” Sjetilo me to na ljetovanje na Rabu prošle godine kad je neka gđa megafonom tjerala ljude sa svoje “privatne plaže”. 
Da ne duljim, ovaj vikend na red je došlo jezero Borrevannet. 20 min hoda od kuće vodi me do staja s konjima, golf terena, pristaništa za kajake i male zvjezdarnice uz obalu jezera. Putem kroz šumu i uz obalu tu i tamo se naiđe na pokoji hytte – tako Norvežani nazivaju svoje vikendice ili kolibe po šumama. Jezero ima dubinu do 16 m, što navodno i nije duboko, a preko zime se smrzne. Neki je čiča cijelom dužinom jezera (cca 4 km) nosil veliki vijak za led i svakih stotinjak metara stal pa mjeril debljinu leda. Uz rub jezera tu i tamo prođe pokoja familija na klizaljkama, svaki izbuši svoju rupu u ledu pa pecaju ko Inuiti (dnevna dozvola za ribičiju je 50 NOK ~ 37 HRK). Kaže tabla da ima smuđa i štuke.
Debljina leda za sva jezera u Norveškoj može se pratiti na www.iskart.no (ovdje je bilo ~20cm).
Slike: Pogled s istočne obale na zamrznuti Borrevannet