Uskrs provodim u Hrvatskoj. Norvežani imaju dosta slobodnih dana oko Uskrsa: neradni su Veliki četvrtak, petak i Uskrsni ponedjeljak. Draga i ja smo uhvatili priliku i doputovali doma da razmijenimo dojmove s prijateljima i obiteljima. 
Tom prilikom mislim da je zgodno napisati par stvari koje sam primijetio po povratku u Hrvatsku.
Pekare! Zaboravio sam kako je to imati pekaru u susjedstvu. Prvo jutro nakon leta kupil sam topli kruh u pekari za 5,50 kn i došlo mi je da pitam prodavačicu: “Jeste li sigurni?” Inače kruh plaćamo između 30 i 40 kruna u supermarketu (22 do 30 HRK). Pekare i mesnice u Norveškoj, imam dojam, smatraju se specijaliziranim buticima. U Hortenu ih nisam našao, dok u Hrvatskoj po jedna stoji u svakom susjedstvu (a često i više njih). 
Ležeći policajci! U Hortenu ih ima gotovo na svakom pješačkom prijelazu. Prvi dan trebalo se prisjetiti da ih više nema iako je noga sama išla na kočnicu. 
Zelenilo! U Norveškoj tek cvatu proljetnice, a trava je prošlogodišnja. U Hrvatskoj se zelenilo razbujalo i ljudi već kose dvorišta. 
HŽ! Prisjetio sam se kako se voziti HŽ-om. Putovao sam na relaciji Zg-Kc dok se vlak iz nekog razloga ugasio na jednoj od postaja. Vlakovođa je žustrim korakom prošel kroz kupe psujući u bradu “Končara koji ga je napravil.” 
Istini za volju, čuo sam i Norvežane da se žale na svoj NŽ, a i sami smo presjedali u buseve kad smo vlakom išli za Oslo. 
Istini za volju, čuo sam i Norvežane da se žale na svoj NŽ, a i sami smo presjedali u buseve kad smo vlakom išli za Oslo. Za kraj, bilo je lijepo probuditi se u starom krevetu na Sloboštini i uz otvoren prozor čuti da se u kvartu i dalje preko megafona skuplja staro željezo. Taj sense of belonging mi Norveška teško može nadomjestiti. Sretan vam Uskrs i dobar tek! 
Slike su sa Sloboštine i prolaza do Bikers Beer Factoryja u Zagrebu. Da vas ne ostavim bez norveškog fun facta tu je i slika norveških uskršnjih jaja (čokoladnih). Najbolja ikad.